Poruka svijetu: "Polako umiremo, spasite nas od ove tragedije"

"Sva moja djeca su izgubila gotovo polovicu svoje tjelesne težine", rekao je Jamil Mughari, 38-godišnjak iz Maghazija u centralnoj Gazi. "Moja kći, koja ima pet godina, sada teži samo 11 kg. Moj sin Mohammad je postao samo koža i kost. Sva moja djeca su takva".

"I ja sam prije imao 85 kg, a sada sam spao na 55", dodaje.

Borio se da održi snagu potrebnu za pronalazak hrane za svoju porodicu. "Ponekad, dok hodam ulicom, osjećam vrtoglavicu i da ću se srušiti, ali se prisilim da ostanem uspravan. Ponekad osjetim i drhtavicu", rekao je.

Glad - ubica bez selekcije

Tokom sedmice, Gaza je prešla dvije užasne prekretnice. Službeni broj palestinskih žrtava premašio je 60.000, iako je stvarna brojka, uključujući i one zakopane pod ruševinama izraelskih zračnih napada, vjerovatno daleko veća.

Ljudska cijena vjerovatno će nastaviti naglo rasti kako glad sustiže bombe i pucnjavu kao neselektivni ubica. U utorak je Integrirana klasifikacija faza sigurnosti hrane (IPC), panel stručnjaka UN-a i drugih humanitarnih organizacija, koji je dugo upozoravao na prijetnju gladi, potvrdio da je granica prijeđena.

"Najgori scenarij gladi trenutno se odvija u Pojasu Gaze", rekao je IPC, pozivajući na prekid vatre kako bi se spriječila daljnja "katastrofalna ljudska patnja".

2,2 miliona ljudi u Gazi sami su već dugo su stručnjaci za glad - prisiljeni svakodnevno tražiti hranu suočeni s namjernim i strogim izraelskim ograničenjima pomoći u isporukama.

Mughari je rekao da hrana gotovo da i ne postoji: "Možemo sedmicu ili dvije bez brašna. Ponekad imamo samo jedan obrok dnevno, a to je leća, a ponekad uopće ne nađemo ništa za jesti – cijeli dan pijemo vodu samo da bismo se osjećali siti".

Njegova se porodica morala seliti sedam puta od početka rata, prisiljena bježati od ponovljenih izraelskih ofanziva. Ali nije bilo načina da se izbjegne glad koja sada steže cijeli teritorij.

"Ponekad leću dobijemo od donacija ili od dobrotvornih ljudi, ili posudimo nešto novca da je kupimo, to je to", rekao je. "Ne primamo nikakvu pomoć u hrani od javnih kuhinja; one su samo za određene kampove, u malim količinama".

"Oni [Izraelci] šire vijesti o dolasku pomoći, ali samo jaki i oni s oružjem oduzimaju kamione i prodaju robu po izuzetno visokim cijenama. Kako siromašni mogu priuštiti da je kupe po takvim cijenama?", pitao je.

Četiri mjesta za distribuciju hrane diljem Gaze kojima upravlja Humanitarna fondacija za Gazu otvorena su samo nekoliko minuta dnevno, što dovodi do ogromnih gužvi očajnih ljudi koji su se našli pod izraelskom vatrom dok su tražili humanitarnu pomoć, što dovodi do masovnih žrtava.

Mansoura Fadl al-Helou, 58-godišnja udovica, previše je slaba da bi otišla na mjesta za distribuciju i odbija pustiti sina, iz straha da se neće vratiti živ.

"Situacija tamo je užasna i vrlo opasna. Najgori je haos među muškarcima – ljudi se guraju i bacaju na tlo", rekla je. "Samo mi je jedini sin ovdje, ali uvijek ga sprječavam da priđe kamionima s pomoći zbog opasnosti koju predstavlja vojska. Nisam mogla podnijeti da mi se vrati kao šehid".

Mughari je podvrgnut operaciji na otvorenom srcu, a sva njegova djeca su mlađa od 12 godina. Čak i kad bi htjeli riskirati živote za priliku da pronađu hranu, ne mogu.

"Trudim se ostati nepokolebljiv kako bih svojoj djeci mogao osigurati bilo šta za jesti", rekao je. "Poslali smo mnogo poruka svijetu, ali niko se nije pomaknuo. Više ne znamo šta reći. Sve što mogu reći svijetu jest da polako umiremo, spasite nas od ove tragedije".

Među strahotama koje je rat između Izraela i Gaze donio njegovom narodu, mučenje roditelja koji gledaju svoju djecu kako gladuju i nemoćni su da ih spase sigurno je jedno od najgorih.

"Moja najmlađa kći ima 14 godina, a kosti prsnog koša su joj jasno vidljive zbog ekstremne slabosti i pothranjenosti", rekao je Abu al-Abed, otac iz Deir al-Balaha. "Imam četiri kćeri i tri sina. Pate od vrtoglavice i umora zbog nedostatka hrane. Ako se ja, njihov otac, ovako osjećam, koliko gore mora biti za njih?“

Rekao je da nisu primili nikakvu pomoć te da je tržište hrane skupo te da si tamo mogu priuštiti kupiti samo malo. "Cijene su izuzetno visoke; nisu dosegle takvu razinu inflacije čak ni u europskim zemljama. A ovdje u Gazi uopće nema izvora prihoda".

"Nekad su u tom području postojale javne kuhinje, ali sada ih više nema. Više nema mjesta koja nude besplatnu hranu", dodaje.

"S Palestincima niko ne suosjeća - ni Arapi, ni muslimani, ni kršćani, niko"

Rekao je da više ne vjeruje da svijet ima ikakav osjećaj odgovornosti. "Godinama su se hvalili ljudskim pravima i zaštitom života. Ono što sada vidim jest da je sve to bila laž, da su nas ti slogani prevarili".

"Da smo ih zamolili da zaštite prava životinja u Gazi, odmah bi odgovorili i učinili nemoguće. Ali kada su u pitanju prava palestinskog naroda, niko nas se ne sjeća niti suosjeća s nama, ni Arapi, ni muslimani, ni kršćani, niko", ističe.

Službeno priznanje IPC-a onoga što su ljudi u Gazi itekako dobro znali – da gladuju – donijelo je slabašnu nadu da će se vanjski svijet konačno pokrenuti i djelovati, iako dugogodišnje iskustvo nije donijelo mnogo povjerenja u to.

Al-Helou je rekla: "Dugo patimo od ove gladi, a nitko nije reagirao. Nadam se da će se svijet ovom porukom konačno pokrenuti kako bi nam pomogao i spasio nas od ove spore smrti".

Vijest o obećanju Ujedinjenog Kraljevstva da će priznati Palestinu u septembru, osim ako ne dođe do prekida vatre i temeljne promjene smjera Izraela, još ju je manje impresionirala.

"Ne znam šta bi se promijenilo ako britanska vlada prizna državu Palestinu. Kakva je to država bez suvereniteta, bez prava na samoodbranu?“, upitala je. "Dobar je korak priznati nas i državu Palestinu, ali to bi trebalo biti stvarno priznanje – a ne simbolično. Država sa stvarnim pravima, stvarnim suverenitetom i narod s pravima kao i svaka druga nacija".

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad